Opis
U doba Grka i Rimljana ona je bila divlja biljka, simbol božice Venere zbog svog oblika i boje, a njezine prve botaničke ilustracije objavljene su 1454. godine. Belgija joj je posvetila i muzej.
Zanimljivo je kako, s botaničkog gledišta, „plod“ jagode u kojme toliko uživame ne pripada ni vrsti voća ni povrća, već predstavlja povećani i debeli cvet biljke na stabljici.
Kada govorimo o ugljenim hidratima, u jagodama uglavnom nalazimo vlakna i jednostavne šećere zbog čega jagode imaju relativno nizak glikemijski indeks pa njihova konzumacija neće uzrokovati nagle promjne nivoa glukoze u krvi.
Po sadržaju mikronutrijenata jagode su prava riznica poznatog antioksidansa vitamina C, a 100 g mirisnih bobica sadrži čak 60 mg ovog vitamina.
Jagode obiluju i drugim brojinim antioksidansima, poput procijanidina, elaginske kiseline i elagitanina te pelargonidina, glavnog dela grupe antocijanina, a koji je zaslužan za karakterističnu crvenu boju jagoda.
